Ovo jeste prekretnica, ali daleko od toga da saradnja počinje od nule. Slika je zapravo suprotna. Ekonomska razmena već godinama raste i broji više od nekoliko milijardi dolara. Par stotina američkih kompanija prisutno je u Srbiji i zapošljavaju nekoliko desetina hiljada ljudi, dok je saradnja u IT sektoru i naprednim tehnologijama postala kruna odnosa. U odbrani, partnerstvo počiva na dve decenije saradnje Vojske Srbije i Nacionalne garde Ohaja. U ovom trenutku i u energetici se pravi veliki iskorak, dok Srbija pokušava da povrati suverenitet i da ne zavisi od volje jednog dobavljača, to jest Rusije.
Međutim, ono što je dosad često ostajalo rasuto između pojedinačnih projekata, kompanija i sektorskih sporazuma, sada dobija zajednički politički okvir i vidljivost koja ranije nije postojala.
Prvi veliki značaj strateškog dijaloga zato je upravo u tome što postojeću saradnju podiže na viši nivo. Uspostavlja se redovan kanal kroz koji se pitanja energetike, bezbednosti, trgovine, investicija, nauke, obrazovanja i tehnologije mogu razmatrati planski, pre nego što problemi nastanu. To je razlika između diplomatije koja samo gasi požare i diplomatije koja unapred gradi prostor za zajedničke interese.
Drugo, Srbija je ovim formatom za pregovaračkim stolom, a ne na njemu. Manje države često postaju predmet razgovora velikih sila, dok se odluke koje ih se neposredno tiču donose bez njih. Ali u ovom slučaju Srbija se prepoznaje kao država sa kojom se razgovara direktno, redovno i sadržajno. To je znak poverenja, ali i priznanje da bez Srbije nije moguće ozbiljno razmišljati o stabilnosti, energetici, infrastrukturi i ekonomskom razvoju Balkana.
Treće, ovaj proces šalje važan signal investitorima. Kada vas svetska sila broj jedan prepozna kao strateškog partnera, to predstavlja izvestan signal investitorima da je dobro investirati u tu zemlju. Kapital, pored konkurentnosti, traži i predvidivost, pouzdane veze i uverenje da će država i za pet ili deset godina ostati deo stabilnih ekonomskih i političkih tokova. Strateški dijalog pomaže da Srbija upravo tako bude viđena i zapravo prepoznaje činjenično stanje.
Četvrto, njegov pravi smisao neće se meriti brojem saopštenja, već projektima koji menjaju svakodnevni život građana. U energetici, Hidroelektrana „Đerdap 3“ može postati projekat generacije. Srbija je takođe započela ozbiljnije razmatranje mogućnosti uvođenja nuklearne energije, dok u regionu susedne zemlje već imaju intenzivnu saradnju sa Sjedinjenim Državama u tom sektoru.
U infrastrukturi, Moravski koridor već pokazuje kako saradnja sa američkim kompanijama može da poveže gradove, privredu i ljude u centralnoj Srbiji. U dužoj vremenskoj perspektivi, ukoliko se strateški dijalog pokaže uspešnim i donese konkretne rezultate, moglo bi se otvoriti i pitanje uspostavljanja povoljnijeg carinskog režima, kao i zaključenja sporazuma o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, čime bi se dodatno podstakli trgovina, investicije i poslovna saradnja između Srbije i Sjedinjenih Država.
Strateški dijalog je, dakle, kruna odnosa koji se već duže vreme kreću uzlaznom putanjom, ali u isto vreme predstavlja i neku vrstu kapije. Iako prekretnica, samo njegovo otvaranje nije dovoljno i kroz kapiju tek treba proći. Ukoliko nakon političkih poruka budu usledili stalni rad, konkretni projekti i međusobno poverenje, saradnja Srbije i SAD može dobiti brzinu i obim kakav nije imala decenijama.